Komušanska poezija

Pjesme autora Ilije Ćosića

KOMUŠINA

To je kraj stisnut u kotlini,

to su brda ,voćnjaci, seoski put,

to je naša Usora u dolini,

to su nad njom zvijezde i mjesec žut.

Komušina, to je čovjek na njivi,

to je šuma, gaj i lug.

to je na nebu oblak sivi,

Komušina,to mi je prijatelj i drug.

To su jutarnje kapi rose,

proljeće,ljeto i sunčev sjaj,

Komušina,to su noge bose,

to je moj dragi rodni kraj.

Komušina,to je naše djetinstvo,

uspomena draga svima,

Usora,Kondžilo,očevo pismo,

Eto,to mi je Komušina.

KOMUŠANAC

Komušanac je isti kao drugi ljudi,

nosi kroz život teško breme,

u zoru ga pijetao budi,

šiba ga kiša i lijepo vrijeme.

U rano jutro,već na polju,

miluje ga pšenice klas,

budi u njemu tvrdu volju,

da teškog posla,zove ga glas.

I sve tako,iz dana u dan.

i kad uvečer kasno kući dođe

i padne u čvrsti blaženi san,

a pusta noć,za tren prođe.

Tako mi prođe život cijeli,

utrnule mi žuljevite ruke,

i ljeti i kada je snijeg bijeli,

prolazi kroz svakojake muke.

VRAĆAM SE

Ja sam još mali

i neznam puno toga reći,

ali znam da je put prema Komušini,

put prema slobodi i sreći.

Iz krvi i suza,iz pepela i dima,

kao feniks,dići će se Komušina,

a naša će zastava gordo da leprša,

pšenična će polja,da se zlate,

mi djeca strpljivo čekamo

i Komušino mislimo na te.

Ti sada spavaš nemirnim snom

dušmanin je srušio moj dom,

tamo sada nema ništa,

samo spaljena ognjišta.

Vratit ćemo se stazama svog djetinstva

ti ćeš Komušino opet biti ista

na grobove djedova naših ćemo stati

i nikada te više nikome nećemo dati.

VRATIMO SE

Prođoše moga ljeta,

a korov raste sve jače,

pusta je moja zemlja sveta,

od bola mi srce plače.

Daleko tamo,iza mnogih gora,

tamo gdje Kondžilo dotiče nebo,

tamo gdje teče Usora,

tamo bih biti trebao.

Mi možemo biti svuda

pronaći sebi novi dom,

al; je samo jedna rodna gruda,

samo tamo je mir,u srcu mom.

Naša je Gospa tamo,

Nad našim krajem bdi,

Usora još uvjek teče,

A gdje smo tamo mi.

KRENUH NA PUT

Krenuh na put,a kuda,

u Bosnu brate,a gdje ću drugo,

tamo mi rodna gruda,

koju nisam vido dugo.

Tamo mi putevi i staze,

tamo mi rijeka i dolina,

opet ih naše noge gaze,

tamo mi je Komušina.

Tamo se život budi,

opet tamo raste cvijeće,

opet tamo žive moji ljudi,

dolazim,srce mi igra,od sreće.

Samo tamo ću sretan biti,

tamo gdje je moj rodni dom,

tamo ću gnijezdo sviti

i naći mir,u srcu svom.

Oglasi

3 responses to “Komušanska poezija

  1. Pingback: Poetska poruka: Nesretna generacija « Studenci – Mršići·

  2. you are in reality a good webmaster. The site loading velocity is amazing. It kind of feels that you’re doing any distinctive trick. Furthermore, The contents are masterpiece. you’ve performed a great job on this subject!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s