KT: Nema katolika – nema Bosne


U takvoj situaciji najgore što bi se Bosni moglo dogoditi jest da iz nje „iscure“ katolici (čitaj i Hrvati). Tada bi se otvorila vrata cijepanju, a možda i nestanku zemlje

Nije nikakva nova mudrost da je Bosna i Hercegovina gotovo kroz cijelu svoju povijest bila onakva kakvom su je htjeli međunarodni, strani moćnici. Ovdašnji puk: jedno, dvo, tro ili višenacionalan – ovisno o povijesnom trenutku – najčešće je bio samo objekt s prividnom ulogom subjekta u cjelokupnoj priči. Najvažnije odluke donosile su se negdje daleko, a najteže posljedice osjećale odviše blizu. Ta, za običnoga maloga čovjeka, nevidljiva ruka pritiskala je i pritišće moždane vijuge kolektivne pameti te se i intelektualci, u načelu, bave manje bitnim stvarima, prepuštajući vodeća mjesta najbeskrupuloznijima koji su usavršili vještinu pretakanja iz šupljeg u prazno s konačnim rezultatom osobnoga probitka. Malo tko se pita jesu li navodne pobjede, ustvari, porazi i režemo li granu na kojoj sjedimo? Umjesto multietničnosti sve je očitije kako je dominantna multisebičnost koja guši plamen istinskoga domoljublja bez kojega nema opstanka jedne zemlje. U takvoj situaciji najgore što bi se Bosni moglo dogoditi jest da iz nje „iscure“ katolici (čitaj i Hrvati). Tada bi se otvorila vrata cijepanju, a možda i nestanku zemlje koja je, kako zapisa Mak Dizdar: „I posna i bosa da prostiš. I hladna i gladna. I k tomu još, da prostiš, prkosna od sna.“
Bosna je danas, sve više se čini, imaginarni pojam kojega nerealno promatraju i oni „vani“, a i oni „unutra“. Prvima je to „predvorje raja“ u kojem je sve drugačije nego na poganom potrošačkom Zapadu, a drugima, opet, „predvorje pakla“ iz kojega bi najbolje bilo otići jer ništa nije onakvo kakvo bi trebalo biti. Kao što ovdašnji ljudi misle da je na Zapadu sve savršeno materijalno uređeno tako i – stječe se dojam – „Zapadnjaci“ promatraju Bosnu kao duhovno besprijekorno mjesto. Štoviše, i oni koji su živjeli „unutra“ pa odu „vani“ vrlo brzo Bosnu počnu promatrati nekim drugim očima. Većina Hrvata, a zasigurno i veliki broj Srba, koji su iz raznoraznih razloga otišli iz nje, sasvim drugačije sada govore nego kada su tu živjeli. Označeni svojim bosanstvom, kao regionalnom kategorijom koju su se svim silama nekoć trudili odbaciti, s ponosom kažu da su Bosanci. Doduše, u tomu im pomažu njihovi sunarodnjaci u Srbiji, odnosno Hrvatskoj koji ih, bez obzira na nacionalnu opredijeljenost, promatrajuu kroz prizmu adrese rođenja.
U svemu tomu važnu rolu igraju i bosanski muslimani koji još uvijek muku muče s kreiranjem nacionalnoga identiteta (pa moraju sazivati konferencije kako bi ljude poučili da prilikom popisa stanovništva izjave da su po vjeroispovijesti muslimani, a nacionalno Bošnjaci). Njihovo vjersko i političko vodstvo suptilno želi uspostaviti bošnjačko-muslimansku državu te na svakom koraku izgradnjom svojih vjerskih objekata (u vrijeme sveopće recesijske krize!), markiraju teritorij i vrše propagandu. Zbog svega toga, nije malo Hrvata koji se slažu s ocjenom Milorada Dodika da je Sarajevo postalo „Teheran“. Dakako, ne govore sve činjenice u prilog tomu, ali postoji mnogo toga što proizvodi takvo raspoloženje te jedino Bošnjaci sadašnju zastavu BiH prihvaćaju kao svoju.
Političko uređenje daytonske BiH je takvo da je već napravljena velika podjela na dva entiteta: Federaciju BiH i Republiku Srpsku koja u potenciji nosi podjelu na dvije zasebne države. Različitim peripetijama i besramnim intervencijama stranih elemenata Federacija je dana u ruke Bošnjacima, s tim da oni nemaju gotovo nikakva utjecaja u zapadnoj Hercegovini. Stoga jedina stvarna protuteža teritorijalnom monoetnicizmu gdje će svaki od tri naroda imati kompaktan prostor na kojem je dominantan jesu bosanski katolici – Hrvati. Njihovom majorizacijom i stvaranjam ozračja koje ih gura „vani“ ponajviše gubi zemlja Bosna (i Hercegovina) i njezini domoljubi jer se time ruše sve prepreke za kreiranje jedne islamske države i dva srpsko-hrvatska „priljepka“. Oni koji odlučuju o ovoj zemlji jednostavno bi morali voditi računa o ovomu, a svi ostali se mogu ujediniti u molitvi: „O Bože, čuvaj ti naše golubove i sirotinju jer bogati se i onako za sebe pobrinu…“ (Prljavo kazalište, Lupi petama)

Katolički Tjednik

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s