Od obljetnice posvete crkve do blagdana Velike Gospe


Piše: Ivo Balukčić | komusina-kondzilo.net

Foto: D. Mršić i komusina-kondzilo.net

Kao i svake godine, dolaskom ljeta, a posebno mjeseca kolovoza, život u Komušini naglo oživi. Mnogi Komušanci, raseljeni diljem Bosne i Hercegovine, Hrvatske, ali i cijele Europe, i ove godine pohrlili su svojim domovima kako bi proveli svoje godišnje odmore u Komušini i proslavili blagdan Velike Gospe, patron naše župe, te na taj način obnovili zavjet svojih predaka Gospi Kondžilskoj. Uz ovogodišnju proslavu blagdana Velike Gospe održalo se i nekoliko popratnih događanja te je između ostalog odana počast poginulim hrvatskim braniteljima komušanskog kraja i okolice, obilježena obljetnica posvete župne crkve u Komušini, a uoči blagdana Velike Gospe imali smo i jedno krštenje, tri vjenčanja, a sedmero mladih primilo je sakrament potvrde. Vrhunac pobožnosti i vjernosti Komušanaca svojoj Gospi, ali i hodočasnika pristiglih iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine te izvana, pokazan je procesijom od crkve u Komušini do brda Kondžilo na dan blagdana Velike Gospe. Puno se toga dogodilo u našoj župi ovog kolovoza, stoga je najbolje krenuti od početka.

U petak, 10. kolovoza 2012. godine, s početkom u 11 sati služena je misa povodom obljetnice posvete naše crkve, te misa zadušnica prilikom koje smo se sjetili naših poginulih branitelja Komušine, Teslića i okolice. Svetu misu predvodio je monsinjor dr. Slađan Ćosić, vatikanski diplomat.

U svojoj homiliji najprije se osvrnuo na obljetnicu posvete crkve u Komušini. Naglasio je da obnova crkve nije završena njezinom izgradnjom, ukrašavanjem izvana i iznutra, već da obnova crkve kao građevine nije dovoljna bez obnove i samih župljana koje naziva “živim udovima crkve”. Msgr. Ćosić kaže: “Pozvani smo u ovoj crkvi češće pristupati izvoru Božjih milosti, svetih sakramenata, osobito Svete mise i ispovijedi. Pozvani smo u ovoj crkvi otvoriti svoja srca Božjoj riječi, u njoj tražiti Boga koji nas kao otac okuplja, kao svoje sinove i kćeri, u jednu obitelj. U njoj, u tišini i sabrani, uzdizati svoje molitve Bogu, osobito po zagovoru Gospe Kondžilske. Jednom riječju gledajući njezinu vanjsku ljepotu, pozvani smo širom otvoriti svoja srca i primiti trojedinog Boga koji u njoj prebiva. Tek tada će ona zasjati u svom pravom sjaju i s njezinom se ljepotom ništa se neće moći usporediti!”

Također, o poginulim braniteljima rekao je kako su oni sada u Božjoj blizini i naglasio kako trebamo živjeti i prenositi vrijednosti po kojima su oni živjeli i zaslužili biti u Bož žjoj blizini. Te vrijednost su: ljubav prema svom narodu i kraju, vjera u Isusovo obećanje da onaj tko izgubi svoj život poradi njega, spasit će se, zatim nada, poštenje, čestitiost, radost, čednost te sinovska privrženost i ljubav prema Gospi Kondžilskoj posvjedočena krunicom oko vrata svakog hrvatskog branitelja.

Svoju propovijed msgr. Ćosić završio je citirajući pjesmu Marka Perkovića Thompsona “Golubovi bijeli”: “Bijeli križ opomenu šalje, putniče stani, ni koraka dalje. Ovdje je palo golubova jato, al bili su za dom, bili samo zato. Pomoli se, a onda dalje kreni, na ovom su mjestu pali golubovi bijeli. S ognjem pakla tu su se sreli, ostali su polomljena krila, al bili su za dom spremni.”

Nakon svete mise, okupljeni su se uputili na mjesto stare crkve u Komušini, gdje je spomen park poginulim braniteljima komušanskog kraja, u svim ratovima. Mjesto se naziva Kalvarijom, simbolizirajući stradanja našeg kraja. Mnogobrojna izaslanstva položila su vijence pod spomenik, a među njima su bili Živko Budimir, predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, Ministarstvo obrane BiH, općina Žepče, udruga “Zavjet” koju je predstavljao general HV-a Marko Lukić, zatim generali HVO-a, Drago Dragičević, Zdravko Šiljević i Goran Martić. Vijence su položili i predstvnici HVO-a, HVIDR-e te drugih braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata s prostora općina Teslić, Usora, Žepče i Novi Šeher. Nakon polaganja vijenaca i odavanja počasti poginulim braniteljima, održanja je svečana akademija. U 17.30 sati, s Kalvarije, krenuo je križni put na brdo Kondžilo kojeg je predvodio preč. don Ivo Balukčić, župnik iz Odžaka.

Dan kasnije, u subotu 11. kolovoza, sakrament potvrde primilo je sedmero krizmanika, a sakrament krštenja primio je Luka Balukčić. Tom prilikom našu župu pohodio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić. Priprava za blagdan Uznesenja Marijinog na nebo nastavljena je Svetim misama u nedjelju i ponedjeljak.

Od ranog jutra 14. kolovoza, hodočasnici su počeli pristizati u naše marijansko svetište. Mnogi su, kao i dosada, ponijeli šatore i kampirali oko crkve u Komušini iš čekajući blagdan Velike Gospe. Sveta misa 14. kolovoza održala se u 18 sati, a već po tradiciji predvodio ju je Vinko kardinal Puljić, vrhbosanski nadbiskup. Pola sata prije euharistijskog slavlja, počela je krunica pred slikom Gospe Kondžilske, koji ju predvodio kardinal Puljić, a pojedine dijelove molili su i župljani naše župe. Na početaku Svete mise, kardinal je blagoslovio sve okupljene župljane i hodočasnike.

U svojoj homiliji kardinal Puljić rekao je kako u ovim vremenima kada nas pritišću tolike more i beznađa, u Mariji, uznesenoj na nebo, želimo otkriti nadu i smisao svoga hoda ovom zemljom: “U Mariji želimo otkriti veličinu, iz njezine vjere, iz njezinog neograničenog povjerenja u Boga. Zato je blažena jer je riječ Božju slušala, poslušala i živjela.” Naglasio je kako svi želimo biti sretni, a Marija je to uspjela i postigla uznesenje: “Jedno naše smrtno ljudsko biće nalazi se u ostvarenoj sreći, ono što mi svi želimo. Ona je to postigla. Mi nju slavimo i u njoj želimo prepoznati tu silnu nadu. Čovjek danas treba nade, da hodi u ovom životu s nadom. Marija je postigla tu sreću. Ako Božju riječ budemo slušali i slijedili, i mi ćemo tamo doći.”

Za kardinala Puljića današnje društveno ozračje liči na rak koji izjeda žive stanice i živi na račun njih. U društvu neke stvari brže rastu i razmnožavaju se na račun zdravih stanica te ugrožavaju normalan život. Ozakonjuje se nemoral “dizanjem ruku”, a time se ruši Božji zakon, a to čak nazivamo demokracijom: “Čim se Božji zakon ruši, čovjek je ugrožen. Izgubili smo vrednovanje života, počevši od začeća do prirodne smrti. Po zakonu se smije ubiti nerođeno dijete i to se naziva pravom, a to što je život ugrožen, to pravo nemamo.” Kao jedino rjšenje krize u koju je zapalo današnje društvo kardinal vidi u obnovi ljudskog srca, obnovi ljudske savjesti, ljudske duše i žive vjere.


Osvrnuo se i na prošlost: “Nema istine o ratu, a bez prave istine, nema stabilnog mira, bez istinske pravde nema stabilnog mira jer daytonski mir je luđačka košulja. Bez istine nema pomirenja, a svi osjećamo potrebu pomirenja. Svi osjećamo da trebamo biti jednaki i pred Bogom i pred zakonom ljudskim. Na nepravdi se ne pravi budućnost ove zemlje.” Nadalje kaže da se trebamo okrenuti Božjoj riječi, Svetom pismu, a ne riječima televizije i radija. “Valja postati čovjek vjere”, poručuje kardinal.

Spomenuo je i obitelj. Poručio je kako Biblija govori o muškarcu i ženi, a Bog zapovijeda da rađaju. Danas se smatra da je sloboda istospolni brak, bježanje od djece, ne imati djecu: “Bog blagoslivlja onoga koji se ne boji života. Oni koji rade protiv života nemaju blagoslova.” Nadalje govori kako obitelj mora biti sveto gnijezdo, gdje će se život prihvaćati: “Prvi učitelj vjere moraju biti otac i mati. Kad se uči u školi, nešto si zapamtio, nešto si zaboravio, ali ono što srcem primiš, to se nikad zaboravit neće, to je ono što otac i mati uče kad ništa ne govore. Uče ih svojim životom, to je ta vjera koja se živi iz uvjerenja.” Treba učiti djecu o korijenima. Valja znati čuvati svoje korijene. Kardinal se nadovezao na propovijed mostarskog biskupa koji kaže ako prodaješ kuću svoga oca i djeda, ne prodaješ kuću, već “ćaću” prodaješ. “Možeš ti otići iz svog kraja, ali tvoj kraj iz tebe nikad neće.” poručuje kardinal Puljić.

Kardinal se osvrnuo i na predstojeće izbore, te naglasio potrebu solidarnsti: obiteljske, vjerničke i narodne. Oni koji ne žive tu, trebaju se solidarizirati s onima koji su ovdje: “U vrijeme izbora treba pokazati da voliš svoj narod. Kroz zakonski način mi možemo izboriti svoja prava. Zato je potrebno shvatit tu solidarnost sa svojim krajem, svojim zavičajem, sa svojim narodom.”

Na kraju kardinal Puljić je poručio okupljenima da nitko ne smije otići iz ovog svetišta otrovan, da taj otrov trebamo izbaciti iz svog srca, baš kao i mržnju te svađu. Poručio je kako treba moliti i za same svećenike i ostala duhovna zvanja te na kraju poželio da nam Gospa koju slavimo osnaži vjeru jer bude li snažne vjere, brda ćemo premještati.

Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo ili blagdan Velike Gospe, dan je na koji su svi Komušanci prepuni ponosa i na koji žele svojoj nebeskoj Majci obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere. Nakon jutarnje Svete mise i ispovijedi, u 9 i 30 krenula je procesija sa slikom Gospe Kondžilske prema brdu Kondžilu. Kao što je navedeno, nepregledna rijeka Komušanaca i hodočasnika pristiglih iz ostalih dijelova Bosne i Hercegovine te inozemstva, krenula je za slikom Gospe Kondžilske. Po dolasku na brdo Kondžilo, održana je Sveta misa koju je predvodio pomoćni biskup vrhbosanski, msgr. Pero Sudar.


Svoju propovijed započeo je pozivajući okupljene da se zapitaju tko nas je to doveo na brdo Kondžilo, na koji način zahvatiti u tajnu te velike žene i majke, velike hodočasnice vjere, kako bi se po njezinom zagovoru napunili svim onim snagama i idealima te sposobnostima koje su čovjeku potrebne da bi ostao čovjek, vjerniku da bi ostao vjernik, da bismo ostali Božja i Marijina djeca. Podsjetio nas je i na one koji su stoljećima prije nas dolazili tražiti ovdje svoje duhovno korijenje, svoj kršćanski, vjernički idenititet. “Danas smo došli u procesiji koja je, braćo i sestre, dio jedne nepregledne kolone, procesije što je danas krenula cijelom kuglom zemaljskom. I kada bi se stopila u jedno, a ona jest jedno, onda bi se ta procesija zasigurno vidjela i sa Mjeseca. Što to ljudi traže, za kim to ljudi idu, što im to Velika Gospa znači? Nema, doista ni jednog načina kako se može zahvatiti, kako se može dodirnuti bogatstvo ove velike tajne, doli jedino riječi Božje.” istaknuo je. Nadalje biskup ukazuje na njezinu vjeru i svjedočenje u Boga, ali i na njezin životni put od začeća Isusa, rođenja u štalici, bijega u tuđu zemlju, muku rastanka sa zaručnikom i još goru muku koju je prolazila sa svojim sinom Isusom. Patnja, poniženje i smrt njezina sina: “Da, to je životni put ove žene, i ako to gledamo onda u njemu možemo prepoznati put svakog čovjeka. Svakog čovjeka koji ostaje dosljedan sebi, koji ostaje dosljedan svojim idealima, svakog čovjeka kojem je Božje svetije od onoga što nije Božje.”

“Mi danas slavimo ženu koju je Bog dušom i tijelom uzeo na nebo, da bi nam pokazao, da bi nas ohrabrio, da čovjek koji ostaje vjeran Bogu, koji u svom životu kao Marija, bez obzir kakav je životni put, ne sumnja, nego čini ono što Bog hoće. I ono što znamo iz evanđelja, iz Svetog pisma o Mariji, to je da je doista bila službenica Gospodnja. Sve što je činila, činila je za čovjeka i zato je Bog nagradio njezinu vjeru, ali kroz njezinu nagradu ostavio meni i tebi, i svakom vjerniku i svakom čovjeku primjer čime završava onaj koji je na Božjoj strani. Gdje završava naše vjerničko hodočašće. U nebu, kod Boga, u vječnosti, u punini života .” Zatim biskup Sudar pita okupljene: “Vjeruješ li ovo, hodočasniče s Kondžila? Vjeruješ li da si dijete Marijino, ne samo ovdje u patnji, nego u nebu? Ne ovdje u prolaznosti, nego u vječnosti? Što bi koristilo Mariji da su joj se sve želje na ovom svijetu ispunile, a da nije na nebo uznešena? Što koristi čovjeku, meni i tebi, ovim silnima, ovima na prestoljima najrazličitijih vrsta, što koristi ako to u smrti završava? Ako se smrt ne obraća u život, a to je jedino moguće po onome koga je rodila Marija.”

Na kraju biskup Sudar govori da smo ovdje došli da to naučimo i shvatimo gdje će nas odvesti hodočašće na Kondžilo: “Dovest će nas u obećanu zemlju. U zemlju našeg nebeskog oca. Ako to ne vjerujete onda je sve uzaludno. Ali ako to vjeujete onda je svako dobro djelo, i najmanje, neizmjenjena vrijednost i zato smo mi neprolazne vrijednosti!” zaključuje biskup Sudar.

Nakon euharistijskog slavlja procesija se uputila natrag u župnu crkvu u Komušini u koju je ponovno vraćena slika Gospe Kondžilske.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s