IZBORI U BIH: Kako zajedno na izbore?


Ako se ništa izvanredno ne dogodi, početkom listopada ove godine bit će redoviti lokalni izbori u Bosni i Hercegovini. U Federaciji BiH to su izbori za županijske, općinske i gradske skupštine te za gradonačelnike, a u RS-u to su izbori za općinske skupštine i načelnike općina.

Postoje tri ključna pitanja vezana uz ovogodišnje lokalne izbore u Bosni i Hercegovini:
1. Kako nagovoriti hrvatsko izborno tijelo iz Bosanske Posavine da se malo potrudi i izađe na izbore?
2. Kako nagovoriti posvađane hrvatske stranke na zajednički nastup na izborima?
3. Kako spriječiti masovnu krađu i poništavanje glasova Hrvatima iz Bosanske Posavine?

Za Hrvate onog dijela Bosanske Posavine koji je daytonskim odlukama pripojen RS-u ovi izbori su nesagledivo važni, jer na njima mogu dobiti ili toliko vijećnika u općinama da mogu bitno utjecati na odluke općinskih skupština ili pak mogu ne dobiti niti jednog vijećnika, kao što je to bilo na izborima prije osam godina. To bi značilo ne imati u općinama nikoga tko bi uopće znao o čemu općina odlučuje a kamoli tko bi utjecao na te odluke da budu povoljnije za hrvatske povratnike i prognanike koji u tim općinama imaju svoju imovinu.

Izaći na izbore – prenaporan posao?!

Velik neprijatelj svim Hrvatima, što se tiče političke samosvijesti, jest notorna lijenost, odnosno inertnost da se učini jedan tako težak korak svake četiri godine – da se ispuni glasački listić i ubaci ga se u glasačku kutiju. To je za ne mali broj njih prevelik napor, te su izlasci na izbore kod Hrvata, ma gdje oni bili, sve tanji i tanji.

Nitko, naravno, neće priznati da je lijen i inertan, nego većina njih traži opravdanje u dramatičnim pričama, optužbama, razočaranjima, mudrovanjima… koje ih sprječavaju da učine svoju građansku, domoljubnu i narodoljubnu dužnost, kako to čine redovito svi narodi svijeta, ponosni da mogu glasovati onako kako oni hoće i za koga hoće. Odluka kome će se dati glas spada na slobodnu volju, a izlazak na glasovanje spada u dužnost i svjedoči o razini političke kulture. Umjesto toga, nama se uvijek iznova događa da se na izbore ne izlazi a nad rezultatima izbora se kuka.

Hrvati dijela Posavine predane RS-u imaju dodatnih problema. Ljudi su u inozemstvu a trebali bi glasovati za ono što im je u domovini, u domicilnoj općini. I proces glasovanja je kompliciraniji za one koji na dan izbora ne idu na lice mjesta glasovati nego glasuju poštom, ali je veći problem letargija, nezainteresiranost za sudbinu rodne grude, a još veći upornost onih koji uporno šire propagandu protiv svoga rodnoga kraja.

Situacija je gotovo uvijek ista: oni koji su odani svome rodnom pragu tihi su, povučeni, neuočljivi, neskloni nametanju svoga mišljenja, propagiranju svojih stavova… Oni pak koji se stide svoga porijekla, pa taj kompleks manje vrijednosti prekrivaju ratobornom odbojnošću prema svemu što ih je rodilo i odgojilo, oni su glasni, nasrtljivi, uvijek navijeni da tumače, raspravljaju, svađaju se i i nameću svoje mišljenje, koje ustvari i nije nikakvo mišljenje, jer nije niklo iz pameti nego iz pametarenja, odnosno iz kukavičluka kojim su obilježeni kao osobe, ali to ne žele sebi priznati.

U takvu ozračju, nažalost, još uvijek je malo onih koji se odlučju glasovati za Bosnu, jer im je stalo da ne ispadnu ludi u očima ovih mudrijaša. A ludi ispadnu baš tada kad slušaju pogrešne savjete, jer najosnovnija mudrost koju čovjek bilo kojeg uzrasta, obrazovanja ili imovinskog stanja može doseći glasi: Drži do sebe! Budi ono što jesi! Ne stidi se svoga! Bori se za ono što ti pripada! Odlučuj o onome o čemu trebaš odlučivati! Ne uzmiči pred teškoćama! Vjeruj u pobjedu dobra! Radi u korist istine i pravde! Ne odustaj!

Kada bi polovica Posavljaka koja ima pravo glasa izašla na izbore i na općinskim izborima glasovala za jednu opciju te tako sačuvala sve svoje glasove da se ne raspu, Hrvati bi u ovom dijelu Bosanske Posavine u svim općinskim vijećima imali barem po 8-9 vijećnika, što bi značilo neizmjerni pomak u mogućnosti odlučivanja o samima sebi, odnosno sudjelovanje u odlučivanju. To pak odmah znači veliku količinu novca kojim raspolaže općina i koji se usmjerava ondje gdje vijećnici izglasuju. Ako u općini nemaš vijećinika, taj novac nikad neće biti usmjeren u hrvatska naselja ili za hrvatske kulturne, vjerske i druge potrebe. Ako ih imaš dovoljno, stvari će biti sasvim drugačije.

No, kako doći do svih onih koji bi trebali i mogli glasovati? Kako ih obavijestiti o tome na koji način to mogu učiniti a da ne pogriješe pa da im glas propadne? To je vrlo važno pitanje oko kojega će se kroz ovo vrijeme što je ostalo do izbora netko morati sasvim ozbiljno pozabaviti.  Ali trud bi bio uzaludan ako glasači ne bi imali za koga glasovati!
 
Hrvatska koalicija – Pokret za Posavinu

Hrvatske stranke su posvuda, a pogotovo u Posavini, u stalnom stanju posvađanosti. Ta posvađanost je nešto što najbolje uspijeva na plodnoj posavskoj zemlji, i što dalje vrijeme teče, ona je sve veća, jer sve one uglavnom imaju u vodstvu stara poznata lica koja vuku osobne i kolektivne pizme desetljeća unatrag. Za prošle općinske izbore na jedvite jade uspjele su postići dogovor o zajedničkom nastupu na izborima, ali su se u samom tom procesu zajedničkog nastupa međusobno trle i optuživale, a pogotovo nakon izbora, mada su upravo ti izbori pokazali svu potrebu zajedničkog nastupa. Od tada je svađalaštvo samo napredovalo i to toliko da su stranke iz te koalicije jedne druge u praksi držale većim neprijateljima nego stranke iz srpskoga političkoga korpusa, te da su od svojih kupovanjem krali vijećnike a Srbima se prodavali za nekakve nevažne funkcije.

I kako sad nakon tako dugog i uspješnog međusobnog rata tražiti da na ovim izborima opet nastupe zajedno? Pitanje je teško, ali odgovor je lagan i svakome potpuno jasan.

Hrvatske stranke na ovim lokalnim izborima imaju samo jednu dvojbu: ili da nastupe opet zajedno u koaliciji ili da svatko pojedinačno u potpunosti izgubi izbore, a to znači da u općinama Bosanske Posavine dodijeljenim RS-u, u kojima su Hrvati 1991. imali načelnike općina i većinu vijećnika, na ovim lokalnim izborima Hrvati ponovno neće imati niti jednog ili eventualno po jednog vijećnika u ponekoj općini. Dakle, dvojba je u pravom smislu riječi hamletovska: biti ili ne biti!

Međutim i pravila izbornog zakona nude jedno dobro rješenje, koje predstavlja olakšavajuću okolnost za koaliciju čak i u ovakvoj situaciji. Naime, na izbornim listama poredak svojih kandidata koalicije određuju prema sklopljenom dogovoru, a glasač može zaokružiti ili cijelu listu ili neke kandidate na listi koje on izabere (ili pak i jedno i drugo). Ako je netko npr. čak dvadeseti na listi, a glasači ga najčešće zaokruže, on će dobiti mandat u okviru koalicije, a neće onaj prvi na listi ako nije dovoljno puta zaokružen. Zbog toga pravila, sve stranke, mada međusobno netrpeljive, s lakoćom mogu pristati na zajedničku koalicijsku listu, a svojom propagandom potruditi se da glasači na toj listi zaokruže što više njihovih kandidata. Tako ni jedan hrvatski glas neće propasti, a na listi će proći oni koji budu najviše puta zaokruženi, ma kojoj stranci pripadali.

Zato svi koji imaju bilo kakva utjecaja i autoriteta među stranačkim predstavnicima trebaju već sada uporno insistirati da se stvori svehrvatska koalicija za općine u RS-u i da se već sada potpiše ugovor o koaliciji i pravilima zajedničkog nastupa. Onaj tko ne bi htio ući u takvu koaliciju i koji bi samostalno nastupao, premda i luđak zna da – zbog perfidno skrojenog izbornog zakona – nitko samostalno ne može postići ništa, za toga će svatko bez iakve sumnje biti siguran da je neprijatelj Hrvatima i da – po ma čijem diktatu – radi na zatiranju svakoga traga Hrvata u njihovoj kolijevci Posavini.

Da bi pak na zamršenim izbornim listama bilo i svakoj baki jasno gdje se nalazi hrvatska opcija, koalicija mora imati jasan i zvučan naziv – naprimjer: Hrvatska koalicija – Pokret za Posavinu.

Štit protiv krađe i poništavanja glasova

No, i sklopljena koalicija, koja osigurava da se hrvatski glasovi ne rasipaju nego da svi budu učinkoviti, ne jamči da će svi glasovi biti priznati. To je najočitije posvjedočila situacija na prošlim lokalnim izborima, kada je Središnje izborno povjerenstvo Hrvatima iz ovoga dijela Posavine poništilo toliko glasova da je zbog toga, po pouzdanoj procjeni, Hrvatska koalicija ostala bez polovice vijećnika koje je mogla dobiti. U Derventi i Bosanskom Brodu na izborima su prošla po četvorica vijećnika iz Hrvatske koalicije, a da nije bilo intervencije Izbornog povjerenstva, moglo je u obje općine biti najmanje po 8 vijećnika.

Zašto je interveniralo Središnje izoborno povjerenstvo (SIP)? Formalni razlog su neispravna uvjerenja o državljanstvu koje su morali izvaditi i poslati oni koji su glasovali poštom (a takvih je bilo većina!). Budući da je taj formalni razlog neuvjerljiv (jer su na svim prošlim izborima ta i takva uvjerenja vrijedila i jer glasači nisu mogli ništa učiniti da se ta uvjerenja ne izdaju u Slavonskom Brodu s pogrešnim pečatom u privatnom aranžmanu nekih rodoljuba koji su na tome zarađivali novac), ostaje samo neformalni razlog, sakriven iza ledenih lica tobože neutralnih članova izbornog povjerenstva, a on glasi: kada je član SIP-a i član SDS-a Branko Petrić, rodom iz Dervente, saznao s terena da se za ove izbore prijavljuje znatno veći broj Hrvata negoli za prijašnje, tražio se način da se to onemogući i nađen je u pravnoj zavrzlami za koju je kriva država a ne građani. No, građani su kažnjeni oduzimanjem prava glasa a država, koju predstavljaju takvi kao što je Brako Petrić ili pak nadobudni Hrvat Mile Kudić, koji je bio najglasniji u odbijanju priznavanja ovakvih uvjerenja o državljanstvu, ostala je čista.

Nekoliko dana nakon izbora sve knjige su po hitnom postupku prenesene u Derventu i na ovim izborima neće moći biti sporan taj dokument, ali naći se načina da se pokuša spriječiti masovnije glasovanje Hrvata. Spomenuti gospodin Petrić nije više samo član SIP-a, nego njezin predsjednik, a jednako tako već se sada za bilo koji dokumentić insistira da osoba mora doći sama izvaditi ga ili službeno ovlasiti nekoga. O svemu tome treba unaprijed razmišljati i domisliti strategiju po kojoj će se izbjeći i najmanja mogućnost da glasovi budu odbačeni zbog nekog formalnog razloga ili nedostatka dokumentacije.

Ne treba, međutim, smetnuti s uma i veliku važnost prisutnosti Hrvata u izbornim komisijama na terenu, u komisijama koje prebrojavaju glasove, u promatračkim ekipama po izbornim mjestima… Ako toga ne bude, a dosad uglavnom nije bilo jer se olako pristajalo na to da je to u zadanim uvjetima nemoguće uraditi, onda se može dogoditi – kao i na svakim izborima svuda po svijetu – da se u samom činu izbora mešetari tako da dobiju oni koji nisu dobili glasove nego su imali svoju poslugu pri glasačkim kutijama. A dobiva se – to svatko zna – ili tako da se postojeći glasački listići učine nevaljalim (dovoljno je da se zaokruže dvije stvari ondje gdje treba jednu!) ili tako da se navečer pri prebrojavanju ubaci dovoljan broj unaprijed ispunjenih glasova. Zato i postoji sustav nestranačkih komisija i stranačkih promatrača da jedni drugima sprječavaju da budu zli i nepošteni.

Premda su izbori najesen a sad još nije službeno nastupilo ni proljeće, ipak nije prerano govoriti o ovoj temi. Dapače, treba zarana početi razmišljati o tome, pričati i djelovati. Za sve dobre stvari u životu treba vremena i strpljivosti. Za promašaje dovoljan je tren.

Feniks.info

Miroslav PRGOMET
Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s